|
|
|
|
литовский словарь / įkalinėti | | įkalinė́ti (įkalinė́ja, įkalinė́jo) džn. mžb. вбивать/вбить, забивать/забить
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | įkalinėju | įkalinėjau | įkalinėdavau | įkalinėsiu |
---|
2p.sg. | įkalinėji | įkalinėjai | įkalinėdavai | įkalinėsi |
---|
3p.sg. | įkalinėja | įkalinėjo | įkalinėdavo | įkalinės |
---|
1p.pl. | įkalinėjame, įkalinėjam | įkalinėjom, įkalinėjome | įkalinėdavome, įkalinėdavom | įkalinėsime, įkalinėsim |
---|
2p.pl. | įkalinėjat, įkalinėjate | įkalinėjot, įkalinėjote | įkalinėdavote, įkalinėdavot | įkalinėsit, įkalinėsite |
---|
3p.pl. | įkalinėja | įkalinėjo | įkalinėdavo | įkalinės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | įkalinėčiau | įkalinėtumėm, įkalinėtumėme, įkalinėtume |
---|
2p. | įkalinėtum, įkalinėtumei | įkalinėtumėte, įkalinėtumėt |
---|
3p. | įkalinėtų | įkalinėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | įkalinėkim, įkalinėkime |
---|
2p. | įkalinėk, įkalinėki | įkalinėkite, įkalinėkit |
---|
3p. | teįkalinėja, teįkalinėjie | teįkalinėja, teįkalinėjie |
---|
|