|
|
|
|
литовский словарь / kukčioti | | kukčióti (kukčiója, kukčiójo) тихо всхлипывать
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | kukčioju | kukčiojau | kukčiodavau | kukčiosiu |
---|
2p.sg. | kukčioji | kukčiojai | kukčiodavai | kukčiosi |
---|
3p.sg. | kukčioja | kukčiojo | kukčiodavo | kukčios |
---|
1p.pl. | kukčiojame, kukčiojam | kukčiojom, kukčiojome | kukčiodavome, kukčiodavom | kukčiosim, kukčiosime |
---|
2p.pl. | kukčiojate, kukčiojat | kukčiojot, kukčiojote | kukčiodavot, kukčiodavote | kukčiosit, kukčiosite |
---|
3p.pl. | kukčioja | kukčiojo | kukčiodavo | kukčios |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | kukčiočiau | kukčiotumėme, kukčiotume, kukčiotumėm |
---|
2p. | kukčiotumei, kukčiotum | kukčiotumėt, kukčiotumėte |
---|
3p. | kukčiotų | kukčiotų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | kukčiokim, kukčiokime |
---|
2p. | kukčiok, kukčioki | kukčiokite, kukčiokit |
---|
3p. | tekukčiojie, tekukčioja | tekukčiojie, tekukčioja |
---|
|