|
|
|
|
литовский словарь / urzgėti | | urzgė́ti (ùrzga, urzgė́jo) урчать, бурчать šnek.;
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | urzgu | urzgėjau | urzgėdavau | urzgėsiu |
---|
2p.sg. | urzgi | urzgėjai | urzgėdavai | urzgėsi |
---|
3p.sg. | urzga | urzgėjo | urzgėdavo | urzgės |
---|
1p.pl. | urzgam, urzgame | urzgėjom, urzgėjome | urzgėdavome, urzgėdavom | urzgėsime, urzgėsim |
---|
2p.pl. | urzgate, urzgat | urzgėjot, urzgėjote | urzgėdavote, urzgėdavot | urzgėsit, urzgėsite |
---|
3p.pl. | urzga | urzgėjo | urzgėdavo | urzgės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | urzgėčiau | urzgėtumėm, urzgėtumėme, urzgėtume |
---|
2p. | urzgėtumei, urzgėtum | urzgėtumėt, urzgėtumėte |
---|
3p. | urzgėtų | urzgėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | urzgėkim, urzgėkime |
---|
2p. | urzgėk, urzgėki | urzgėkit, urzgėkite |
---|
3p. | teurzgie, teurzga | teurzga, teurzgie |
---|
|