/en/
1. (pvz., į plokštelę) have some music recorded ; 2. (pajėgti, sugebėti groti) be able to play
/de/
(plokštelę) bespielen vt
склонение/спряжение слова
глаголindicative. | ||||
---|---|---|---|---|
present | past | past frequentative | future | |
1p.sg. | įgroju | įgrojau | įgrodavau | įgrosiu |
2p.sg. | įgroji | įgrojai | įgrodavai | įgrosi |
3p.sg. | įgroja | įgrojo | įgrodavo | įgros |
1p.pl. | įgrojame, įgrojam | įgrojome, įgrojom | įgrodavom, įgrodavome | įgrosim, įgrosime |
2p.pl. | įgrojat, įgrojate | įgrojote, įgrojot | įgrodavote, įgrodavot | įgrosite, įgrosit |
3p.pl. | įgroja | įgrojo | įgrodavo | įgros |
subjunctive. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | įgročiau | įgrotumėm, įgrotumėme, įgrotume |
2p. | įgrotum, įgrotumei | įgrotumėt, įgrotumėte |
3p. | įgrotų | įgrotų |
imperative. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | įgrokime, įgrokim | |
2p. | įgroki, įgrok | įgrokite, įgrokit |
3p. | teįgrojie, teįgroja | teįgrojie, teįgroja |