|
|
|
|
литовский словарь / iškernoti | | išker̃noti (išker̃noja, išker̃nojo) šnek. разругать/ругать, разбранить/бранить
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | iškernoju | iškernojau | iškernodavau | iškernosiu |
---|
2p.sg. | iškernoji | iškernojai | iškernodavai | iškernosi |
---|
3p.sg. | iškernoja | iškernojo | iškernodavo | iškernos |
---|
1p.pl. | iškernojam, iškernojame | iškernojome, iškernojom | iškernodavom, iškernodavome | iškernosim, iškernosime |
---|
2p.pl. | iškernojate, iškernojat | iškernojote, iškernojot | iškernodavote, iškernodavot | iškernosit, iškernosite |
---|
3p.pl. | iškernoja | iškernojo | iškernodavo | iškernos |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | iškernočiau | iškernotumėm, iškernotumėme, iškernotume |
---|
2p. | iškernotumei, iškernotum | iškernotumėt, iškernotumėte |
---|
3p. | iškernotų | iškernotų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | iškernokime, iškernokim |
---|
2p. | iškernok, iškernoki | iškernokite, iškernokit |
---|
3p. | teiškernoja, teiškernojie | teiškernojie, teiškernoja |
---|
|