|
|
|
|
литовский словарь / kukenti | | kukénti (kukẽna, kukẽno) 1. žr. kikenti; 2. žr. kukčioti; 3. кричать (apie ežį, šešką)
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | kvakčioju | | kukendavau | kukensiu |
---|
2p.sg. | kvakčioji | | kukendavai | kukensi |
---|
3p.sg. | kvakčioja | | kukendavo | kukens |
---|
1p.pl. | kvakčiojam, kvakčiojame | | kukendavome, kukendavom | kukensim, kukensime |
---|
2p.pl. | kvakčiojate, kvakčiojat | | kukendavote, kukendavot | kukensit, kukensite |
---|
3p.pl. | kvakčioja | | kukendavo | kukens |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | kukenčiau | kukentumėm, kukentumėme, kukentume |
---|
2p. | kukentumei, kukentum | kukentumėt, kukentumėte |
---|
3p. | kukentų | kukentų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | kukenkim, kukenkime |
---|
2p. | kukenki, kukenk | kukenkite, kukenkit |
---|
3p. | tekvakčioja, tekvakčiojie | tekvakčiojie, tekvakčioja |
---|
|